Profesorica Mara Pezo nedavno je izabrana za predsjednicu Matice umirovljenika Imotske krajine – za naš portal govorila je o planovima Udruge i životu umirovljenika

Profesorica Mara Pezo nedavno je izabrana za predsjednicu Matice umirovljenika Imotske krajine. Radi se o udruzi osoba starije životne dobi, koju, osim umirovljenika, čine i osobe koje nisu u mirovini, ali se pripremaju za nju.

“Nužno je uključiti što više osoba u našu Udrugu. Imotska krajina je široka i broj umirovljenika je velik, oko 6.500. Naravno da nismo zadovoljni ako nas je u udruzi oko 110”, ističe profesorica Pezo. Navodi da umirovljenici trebaju biti snažniji i jači jer se na taj način može lakše doći do svih razina vlasti.

Program rada Udruge za 2020. sastoji se od nekoliko točaka. Jedan dio programa odnosi se na partnerstvo i suradnju s Maticom umirovljenika Hrvatske, a drugi se odnosi na lokalnu odnosno regionalnu razinu. “Već prošle i pretprošle godine smo sudjelovali na Susretu dalmatinskih umirovljenika koji se svake godine održava u jednom od središta dalmatinskih županija – Zadru, Šibeniku, Splitu ili Dubrovniku. Ta regionalna razina nam je jako važna, a želimo i što veću suradnju s Maticama u Splitsko-dalmatinskoj županiji”, navodi i dodaje da je imotskim umirovljenicima u cilju što bolje upoznati dalmatinske gradove. Imotskim umirovljenicima u posjetu su bili kolege iz Kaštela i Makarske, a profesorica Pezo govori da planira upriličiti jedno druženje članova ili barem predsjednika sličnih udruga, kako bi oni u svoje gradove prenijeli što to Imotski nudi i vrijedi li pogledati baštinu našega grada.

Od lokalne preko regionalne i državne do europske razine

Članovi Matice umirovljenika Imotske krajine su prošle godine imali projekt s kojim su išli prema Gradu, koji je djelomično realiziran. “To je trebala biti suradnja s Osnovnom školom “Stjepan Radić”, kojoj smo jako zahvalni jer nam je dala prostore za edukaciju u informatici. Ostao nam je onaj drugi dio koji je za mene itekako bitan. Mi smo, naime, htjeli poučiti našu djecu u osnovnoj školi što je to baština Imotskoga, zašto vrijedi ostati živjeti ovdje i kako naš grad uredno, pristojno i znano predstaviti nekim ljudima s kojima dolaze u kontakt. Ja se uvijek ljutim kada se za Imotski kaže da je samo Crveno i Modro jezero. Naš grad ima dušu i ima puno više toga za ispričati”, kazuje nam novoizabrana predsjednica. Međutim, kako je u školama bio štrajk, drugi dio ovoga projekta nisu uspjeli odraditi, ali se nadaju kako će se to ove godine realizirati.

I ove godine su se imotski umirovljenici prijavili na natječaj Grada Imotskoga za financiranje projekata udruga. Aplicirali su s projektom “Glazbena radionica”, koji ima za cilj utemeljiti pjevački zbor umirovljenika. Naime, na taj način se može ići i prema državnoj razini, na kojoj se organiziraju susreti pjevačkih zborova hrvatskih umirovljenika. Prošle godine je na tom susretu sudjelovalo 17 zborova iz različitih krajeva Hrvatske. “Neće u toj radionici biti samo pjevački zbor. Naravno da će biti i malo gange jer je to naše. Bit će i koja dosjetka i pričica, ali temelj je pjevanje. Ako ljudi pjevaju u crkvenom zboru, onda i mi možemo računati na njih i već su nam se zapravo i javili. Sada pozivam sve, koji žele biti članovi pjevačkoga zbora, da dođu u srijedu u naše prostore na pijaci. Vodit će nas stručna osoba, čut će nas i ona će odrediti tko jest, a tko nije za to”.

Drugi program su susreti na sportskim aktivnostima umirovljenika. Desetak godina tih susreta nije bilo, ali nova predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske Višnja Fortuna to je oživjela. “Molila sam da nas nekoliko ode u Zagreb na te susrete i da vidimo kako to izgleda te da vidimo što nam je činiti. Sad čekamo županijski natječaj pa ćemo se javiti za jednu takvu aktivnost, da se možemo pripremiti. Ne samo da budemo promatrači, nego da budemo aktivni članovi na ovim sportskim susretima”, govori.

Tijekom srpnja i kolovoza članovi Matice umirovljenika Imotske krajine naradili su se aplicirajući za europski projekt pod nazivom “Pridruži se – aktivni u mirovini”. Za projekt koji su prijavili trebat će im minimalno 250 članova. “Svi će nešto raditi jer smo tako koncipirali projekt. Radi se o stotinjak aktivnosti. Trenutno čekamo rezultate i, ako se to realizira, svi ćemo biti uključivi. Nemojmo biti samo članovi imenom i prezimenom. Molim vas, dragi umirovljenici, aktivirajte se. Svi znadete nešto raditi”, navodi predsjednica Pezo i dodaje da želi da ju umirovljenici zovu i predlažu aktivnosti.

Pripremaju i programe za Međunarodni dan starijih osoba, a bit će aktivni i za Međunarodni dan pješačenja – hodat će do Glavine, Vrljike ili Lokvičića, a žele ostvariti suradnju s liječnicima koji su im voljni pomoći. “Već sam ih zvala i volonterski nam dolaze održati predavanja. Sada ćemo pozvati gospodina iz Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje iz Splita da nam održi predavanje jer imamo ljudi koji rade na pola radnoga vremena. Moramo stalno tražiti neke nove stvari”.

7 desetljeća postojanja Matice

Matica umirovljenika Imotske krajine prije 2 godine proslavila je 70 godina rada. Pretplaćeni su i na Umirovljenički list, u kojemu izlaze novine vezane uz, primjerice, lijekove koji su na listi bez plaćanja te koji su bolnički centri u kojima umirovljenici mogu ostvariti preglede uz minimalno 10 do 2o% popusta. “Planiramo nešto slično raditi u Imotskom pa pozivam privatne zdravstvene ustanove iz Imotskoga da odobre popuste od 10%. Za one koji imaju mirovinu ispod 2 tisuće kuna, to će im dobro doći”, najavljuje profesorica Pezo.

Organizacija “Age platform Europe”, osnovana 2001. godine u svome članstvu za sada ima 40 milijuna starijih osoba diljem Europe, a cilj im je imati 5 puta više članova. Imotski još nije uključen u tu organizaciju, ali Zagreb jest. Za 4 projekta su dobili nešto više od 11 milijuna eura bespovratnih sredstava. “Mi nismo obrazovani za takve stvari, ali ćemo platiti nekoga ako se isplati. Probat ćemo ići u te izvanregionalne vode kako bismo ostvarivali svoja prava”, govori predsjednica.

Izleti u Fojnicu

Umirovljenici iz Imotskoga prošle su godine išli u Fojnicu, a ići će i ove godine, 1. ožujka. “Osim članova naše Udruge, pridružit će nam se i kolege iz Vrgorca jer smo već u kontaktu s njima. Mi smo dvije slične sredine, pa onda idemo zajedno, a i inače dobro surađujemo”. Putovanje u Fojnicu ima višestruku korist, navodi gospođa Pezo – stvaraju se nova poznanstva i prijateljstva, a i sam sadržaj koji se tamo nudi izuzetno je kvalitetan. “Tamo imamo 4 terapije po preporuci liječnika te termalni ili obični bazen koji se može koristiti za 80 maraka po cijele dane svih 10 dana. Prošle godine smo imali i izlet u Sarajevo u katedralu na misu na obljetnicu Stepinčeva. Obišli smo i Franjevački muzej gdje su postavljene fotografije dvaju naših svećenika koje su ubili muslimani. Sve skupa, to je jedno predivno druženje uz večernje plesove i glazbu. Igramo na karte, pjevamo, naše žene nose naše nošnje i pjevaju imotske pjesme”, navodi, dodajući da svi koji mogu izdvojiti 2 tisuće kuna za prijevoz, smještaj s punim pansionom, 3 obroka, 4 terapije i izlet, svakako to naprave.

Na Izbornu skupštinu Matice umirovljenika Imotske krajine došao je i zamjenik gradonačelnika Imotskoga Milan Zdilar. “On je mlad momak, a neki naši članovi ga nisu prepoznali. Ja ga, naravno, znam otprije, ali su neki naši članovi počeli kritizirati da nas vlast ne podržava. Na to sam reagirala i ukazala na činjenicu da je naš zamjenik gradonačelnika tu, na skupštini. Svima je, naravno, bilo drago i gospodin Zdilar je obradovao naše umirovljenike jer je kazao da se iz gradskoga proračuna izdvojila određena suma za božićnice umirovljenicima, što je pozdravljeno velikim pljeskom”, priča nam.

Solidarnost i optimizam

Ipak, među umirovljenicima ima teških situacija. Udruga upravo za to i služi. “Nastojat ću oformiti nekakav sitni fond kojim ćemo kolegama s manjom mirovinom i lošijega imovinskog stanja moći pomoći za, primjerice, odlaske na izlete i slično. Ima ljudi kojima je potrebna pomoć, a ja ću nastojati da imamo i svojevrsni sindikat – ako nekome treba pomoći kupiti drva, zimnicu ili slično. Sve su to razlozi zbog kojih bi trebalo biti član, a ja ću nastojati vidjeti situaciju određenih ljudi i pripomoći koliko možemo. Hvala Bogu, ima i ljudi koji imaju nelošu mirovinu i koji su dobre duše pa su voljni pomoći”.

Za kraj, profesorica Pezo ističe kako se trudi, gdje god to može, razbiti malodušnost. “Treba imati vjere i to dvostruke vjere – prvo u Boga pa onda i u ljude. Ne možemo drugačije živjeti. Mi smo socijalna bića, moramo se družiti i one koji nisu za to svim silama nastojati izvući iz kuće. Pogotovo žene. Jedna gospođa iz Udruge mi kaže: <<Ti znaš kakav sam lijep posao imala i lijepu plaću, a nikada nigdje otišla nisam. Ti me izvodiš gdje god treba i ne pitaj me hoću li ići – ne idem jedino ako me ne boli!>>. Dakle, nekim je ljudima to silno potrebno i to cijene jer se osjećaju vrijednima. Život je najljepši i najvrjedniji Božji dar. Prema tome, trebamo ga svaki dan koristiti”, kazuje profesorica Pezo, dodajući nekoliko mudrosti o osmijehu: “Ljudi se ne smiju zato što stare, nego stare zato što se ne smiju. Osmijeh ne košta ništa, a vrijedi mnogo. Obogaćuje onoga koji ga prima, a ne osiromašuje onoga tko ga daje. Traje samo tren, a uspomena na njega je vječna. Nitko nije tako bogat da mu ne bi trebao osmijeh, ni tako siromašan da ga ne bi mogao podariti”.

Za kraj poruka optimizma i nade: “Dragi moji umirovljenici, dragi Imoćani i Imoćanke, ne dajte se. Živite život. Nemojte da nam starost ukrade sve ono što je bilo u našim mladostima. Nadam se da i sada možemo oživjeti lijepe trenutke iz naše mladosti, samo na malo drugačiji način”, zaključuje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *