Pričali smo s arhitektom koji se u svom doktorskom radu bavi duhanskim stanicama

Arhitekt Ivan Vukojević rodom je iz Ljubuškoga u kojemu je bila najveća duhanska stanica u Bosni i Hercegovini, koja danas, kao i većina ostalih, propada. Kako bi se ovi interesantni sklopovi oteli zaboravu i kako bi se spasilo ono što se spasiti da, ali i s ciljem da se prikupi i sačuva određena, još uvijek dostupna građa, javila se ideja da se u svom doktoratu bavi temom revitalizacije i obnove duhanskih stanica.


„Bavim se duhanskim stanicama na području Hercegovine i Dalmacije. Budući da je imotska duhanska stanica jedna od njih, bavim se i njom. Još ne smijem sve kazati do kakvih sam saznanja došao. To će biti produkt nekih budućih znanstvenih radova te, na kraju krajeva, i doktorata“, kazuje nam Vukojević. Dodaje da je duhanska stanica u Imotskom svojevremeno bila najveća u Dalmaciji. „Tu se najranije krenulo s uzgojem duhana. Prve gradnje duhanske režije su se provodile upravo u Imotskom“, govori.

U znanstvenom pogledu do sada ne postoje značajna istraživanja duhanskih stanica. „Ova je tema dosta izazovna za arhitekte. Sklopovi i građevine duhanskih stanica su dosta specifični i brojni su studenti arhitekture radili diplomske radove na tu temu. Ti su sklopovi, u trenutku u kojemu su nastali, predstavljali novi oblik gradnje na ovom prostoru. Karakterizirali su ih obuhvati velike površine i građevine velikog mjerila kod kojih su često primjenjivani, za to vrijeme, novi konstruktivni sustavi. Takvo nešto ovdje nije bilo ranije prisutno“, ističe Vukojević, dodajući da je to zapravo početak industrijskoga rada na području Zagore i Hercegovine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *