Petrana Žužul: “Imotski nakit ima dušu”

Piše i snima: Mijo Zidar

“Moda je kriva za sve” – ovako počinje svoju priču Petrana Žužul, Imoćanka sa zagrebačkom adresom, koja je pokrenula proizvodnju nakita s imotskim motivima. Želja joj je bila spojiti tradiciju s 21. stoljećem. Komad nakita koji se napravi trebao je biti nosiv, a ne nešto što će se držati kod kuće.

“Imotski je uvijek ideja za sve. Imotska špica i imotske cure, koje su najzgodnije na svijetu, uvijek su mi inspiracija. Imotske cure su, unatoč skromnijim primanjima, znale izvući puno toga”, govori Petrana. Svoj nakit proizvodi sama. Jako je teško nabaviti konac u određenoj debljini i boji pa je otkrila jednu tvrtku koja proizvode plasira u Europi i materijale nabavlja kod njih.

Prvi proizvod bile su naušnice Modro i Crveno jezero. “To je bio najprodavaniji model. Dosta je jednostavan i nosiv je na sve. Ne mogu izdvojiti jedan proizvod, ali bitno je naglasiti da svaka naušnica ima svoju priču. Neke su posvećene majkama, neke bakama i djedovima. Kada nekome poklonite ove naušnice, one uistinu imaju dušu, a opet su nosive i prilagođene današnjim trendovima”, priča nam.

Nakit prodaje i u suvenirnicama i svi su ga super prihvatili. Počela ga je raditi jedne godine za Uskrs, a do ljeta je već imala kupce koje nikada nije poznavala. Najviše je za to zaslužan Instagram, ali i usmena predaja. “Imotske naušnice nose se u svim dijelovima svijeta – od Kalifornije, Australije, Nizozemske i drugih zemalja. Ljudi mi se javljaju da su došli u imotsku suvenirnicu, kupili naušnice i nekome ih poklonili. To je ono što me veseli”.

S obzirom da u Imotskom nitko nije mogao proizvesti nakit na onaj način na koji je ona htjela, Petrana je odlučila sama naučiti heklanje. “Žao mi je što se naušnice ne rade u Imotskom. Ovo je moj hobi, a netko bi se time mogao baviti. Heklanje nije ni skupo ni teško, ali zahtijeva volju i vrijeme”, govori. No Petrana se prihvtila posla i ovu tehniku je naučila sama, iz imotskoga inata. “Nema toga što mi Imoćani ne možemo. Ja sam na putu iz Imotskoga do Zagreba već u glavi imala ideju kako će izgledati moja prva kolekcija. Kasnije sam dodavala druge modele, ali oni bazni, poput Hasanaginice, Dalmatinke, Dotarice ili Vrtirepke nastali su u početku”, ističe ponosno ova Imoćanka.

Uz troje djece i posao kojim se bavi, izrada nakita oduzima joj dosta vremena, pa bi voljela da ima nekoga tko će s njom nastaviti ovaj posao koji iscrpljuje, ali je veliko zadovoljstvo. Nove ideje su uvijek dobrodošle, a njezin primarni cilj je suradnja s nekim iz Imotskoga. Nada se da i ove naušnice utječu na promjenu svijesti o Imoćanima u ostatku Hrvatske. “Imoćane ili voliš ili ne voliš. Upoznala sam tako puno ljudi kojima smo mi tako fora, ali sam isto tako upoznala i puno ljudi koji na spomen Imotskoga zakolutaju očima. Ta svijest o Imotskom je zanimljiva, ali kod nas nema sredine”, smatra. Dodaje da Imoćani mogu sve ako to žele. Navodi da nije upoznala Imoćanina koji nešto ne može.

Priznaje da je žene teško razumjeti. Imaju svoje ideje i vizije koje je muškarcima teško pohvatati, ali smatra kako imotske naušnice dobro stoje na svakoj ženi, od najmlađih do onih u najboljim godinama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *