Nino Raspudić: “Ja sam u Imotskom na svom terenu”

Danas je, u prepunoj konferencijsko-galerijskoj dvorani Gradske knjižnice “Don Mihovil Pavlinović” u Imotskom, održano predstavljanje knjige “Kratki espresso”, poznatoga hrvatskoga kolumnista i sveučilišnoga profesora dr. sc. Nine Raspudića.

On je na samom početku istaknuo kako je u Imotskom zapravo na svom terenu. Istaknuo je da je ovu knjigu izdao sam, odnosno uz pomoć ključne osobe za njezino izdavanje, a to je njegov prijatelj i kum Trpimir Goluža. “On me nagovorio da tražim autorska prava od Večernjega lista i da idemo u projekt izdavanja knjige. To je prilično složen projekt, ali Goluža ima golemu radnu energiju i znanje”, rekao je Raspudić.

Ispričao je i kako je došlo do toga da su, zbog jumbo plakata koji su reklamirali knjigu, pojedini mediji objavili da se on kandidira za predsjednika Republike Hrvatske. “Razgovarali smo s jednim iskusnim Imoćaninom, Antom Selakom, koji je, u ono vrijeme, izdao Tuđmanova ‘Bespuća povijesne zbiljnosti’. S obzirom da je Goluža veliki radoholičar, mi smo natiskali dosta knjiga. Selak je rekao kako on ne sumnja u nas, ali sumnja u hrvatski narod, odnosno njegove čitateljske afinitete i spremnost da kupi knjigu”, ispričao je Raspudić. Potom je, nastavlja, Selak predložio da bi, kako bi se knjiga što bolje prodavala, trebalo napraviti nekakav šušur. Tjedan dana prije izlaska knjige i desetak dana pred “Interliber”, Goluža mu je predstavio prijatelja koji ima firmu koja posjeduje jumbo plakate. On im je besplatno tiskao ukupno 11 jumbo plakata i besplatno ih postavio u Zagreb, Split, Osijek, Rijeku, Šibenik i Zadar.

Iako je prva ideja bila da se na plakat stavi nova knjiga, priča je otišla u drugome smjeru. S obzirom da je to bilo vrijeme prije raspisivanja predsjedničkih izbora, Raspudić se odlučio malo značenjski poigrati s cijelom atmosferom. “Bilo bi neozbiljno i nekorektno da sam stavio na plakat da se radi o predsjedničkoj kandidaturi, a nakon mjesec dana rekao da se šalim. Ali, tko meni smeta staviti moju glavu na plakat i neku misao? Naš prijatelj dizajner je složio plakat s mojom glavom, a uz nju je trebao slogan”, ispričao je Imoćanima Raspudić i dodao kako mu je, nakon razmišljanja, sinuo slogan “Uvijek svoj, a naš”.

“Nakon što je dizajner sve složio, nešto mi je falilo da udica bude kompletna. Onda se sjetim: ‘Uvijek svoj, a naš – dr. sc. Nino Raspudić’. Ono, kao, dr. Miroslav Škoro, dr. Franjo Tuđman, dr. Ivo Sanader”, rekao je i dodao kako se nikad, izvan akademske korespondencije, nije potpisao kao doktor znanosti. Nakon izlaska plakata, svi su mediji objavili kako se Raspudić kandidira za predsjednika – nagađali su tko stoji iza njega, a broj plakata su napuhali. Nitko od njih nije znao da praktički reklamira novu Raspudićevu knjigu.

Moderatorica predstavljanja, ravnateljica Gradske knjižnice “Don Mihovil Pavlinović”, dr. sc. Marija Jović, autora je upitala je li nekad, zbog svojega pisanja, imao problema. On je istaknuo da je imao 2 neugodne situacije; jednom kada ga je tužio Stjepan Mesić, a drugi put kada je policija došla po njega kako bi obavili obavijesni razgovor nakon što je netko kolumnista Antu Tomića zalio kantom izmeta.

“Supruga me nazvala i rekla da me traže 2 policajca i da trebaju obaviti obavijesni razgovor sa mnom. Sve mi je bilo potpuno nejasno, a ona im je rekla da sam na fakultetu i dala moj broj. Kasnije sam napisao u kolumni da me locirala žena kao Šeks Gotovinu”, ispričao je Raspudić i nastavio kako su ga ubrzo nazvali vrlo ljubazni i pristojni policajci iz Zagreba kojima je, kako kaže, bilo neugodno što taj razgovor moraju obaviti. “Oni su nalog dobili od splitske policije. To je bilo vrijeme kada je Ranko Ostojić bio ministar unutarnjih poslova. Istraga o napadu na Antu Tomića izmetom je tapkala u mjestu, a onda se neki lumen u splitskoj policiji dosjetio da bi trebalo ispitati profesora u 400 kilometara udaljenom gradu, zato što sam ja u nekom tekstu prije godinu dana polemizirao s Antom Tomićem. On je izvrijeđao pola Hrvatske, prema tome bi svakoga trebalo ispitivati oko toga”, prepričava.

S policijom se uskoro našao, a to mu je, tvrdi, prvi obavijesni razgovor u životu. “Pitali su me gdje sam bio na određeni datum. Nakon toga sam ja njih pitao gdje su bili na taj datum, na što su mi rekli da ne znaju. Pa kako ću onda ja znati?”, upitao se Raspudić. “Nakon što je ispitivanje završilo, ja sam njima postavio pitanje trebam li dati uzorak stolice na analizu, na što su se policajci počeli smijati”, ispričao je.

Nakon što su i Imoćani porazgovarali s poznatim kolumnistom, uslijedilo je potpisivanje knjiga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *